Bila, prošla, ne ponovila se – sportska 2020. godina!

Ukoliko je neka godina u svakom pogledu bila za zaborav – to je 2020. Pre samo godinu dana niko nije mogao da zamisli da će čak i sport biti zavijen u crno. Čekali smo uspehe naših sportista, brojali dane do Olimpijskih igara, a dočekali…

 

Nije 2020. donela mnogo dobrih stvari, bar kada je sport u pitanju, a odnela je mnoge srpske i svetske velikane. Verujemo da će ova godina biti mnogo bolja i svetlija od prethodne (cilj nam nije ni da „crnimo“), samo želimo da podsetimo na mnoge velikane, koji su usled pandemije korona virusa tiho „otišli“ sa sportkih borilišta.

Da godina neće biti dobra nagovestila je informacija iz SAD, koja je potresla svet.  Jedan od najboljih košarkaša svih vremena Kobi Brajant, uzor mnogih mladih, igrač koji je plenio na parketu i van njega poginuo je u helikopeterskoj nesreći. Sa njim su živote izgubili njegova ćerka Đijana i još sedam osoba.

 

 

Napustio nas je i Borislav Bora Stanković košarkaš, trener i dugogodišnji generalni sekretar Međunarodne košarkaške federacije, a posle i počasni sekretar. Bio je član i Međunarodnog olimpiskog komiteta. 1991. godine uvršten je u Nejsmitovu „Kuću slavnih“ u Springfildu, a 2007. godine u FIBA “Kuću slavnih“. Nosioc je mnogih priznanja, a jedno od njih je francuski Orden Legije časti. Bio je jedan od osnivač KK Crvena zvezda, igrao za Zvezdu, Železničar, Partizan, predstavljao Jugoslaviju na prvom Svetskom prvenstvu u Buenos Ajresu i na Evropskom prvenstvu u Moskvi.

 

 

Kada smo mislili da ne može biti gore, na „terene“ širom sveta je u velikom sjaju, primpremljena i u punoj snazi izašla korona, počela da pobeđuje, a skoro godinu dana nakon toga još uvek se dostojan traži rival koji će joj parirati i pobediti je. Sve je stalo, zatvorene su hale, bazeni, stadioni, parkovi, i dok su se mrtvi svakodnevno brojali na svim kontinentima, odlazile su sportske veličine pomalo tiho, u senci pošasti koja je zdesila svet.

 

 

Ljubitelje fudbala zabolela je vest o odlasku velikana i jugoslovenske legende Radomira Antića. Pamtiće Grobari, partiije u dresu Partizana. Osataće upamćen i kao jedini trener koji je vodio Real Madrid, Ateletiko Madrid i Barselonu. Mlađe generacije u Srbiji pamtiće ga kao selektora jedne druge, potpuno nove reprezentacije Srbije. One reprezentacije koja je učestvovala na Svetskom prvenstvu u Južnoj Afrcici, koja nam je vratila veru u naš fudbal…možda i poslednje. Od čuvenog Mistera opraštali su se mnogi svetski klubovi, nekadašnji i sadašnji igrači.

 

 

Smiraj, sada već, prvog talasa koronavirusa, nadu da će biti bolje, prekinula je vest o smrti Bobane Veličković Momčilović, srpske reprezentativke u streljaštvu. Boba je bila dvostruka Evrospka prvakinja u disciplini vazdušni pištolj, pobednica Svetskog kupa, deo olimpijskog tima u Londonu i Rio de Žaneiru. Preminula je u tridesetoj godini od komplikacija nastalih usled porođaja.

 

 

Otišao je i Ilija Petković, nekada fudbaler, član reprezentacije Jugoslavije, a onda i trener i bivši selektor reprezentacije Srbije i Crne Gore.  Reprezentativni selektor bio je u dva navrata. Ostaće upamćene kvalifikacije za odlazak na Svetsko prvenstvo u Nemačkoj, kada je primljen samo jedan pogodak i nije zabeležen nijedan poraz. Ipak pamtiće se i debakl u Nemačkoj kada je naša reprezentacija bila poslednja nakon tri poraza.

 

 

Napustio nas je i Vladimir Vladica Popović jugoslovenski fudbaler i trener. Nakon igračke imao je uspešnu trenersku karijeru, a sa gotovo svim timovima, koje je predvodio osvajao je titule nacionalnog prvaka. Sa Crvenom zvezdom osvojio je titulu prvaka sveta 1991. u Tokiju.

 

 

Ni voda nije mirovala, a zuvek su u legendu otplivali  Dejan Dabović i Tibor Benedek. Dejan Dabović bio je član jugoslovenske reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Meksimo Sitiju (1968) osvojila zlanu medalju, a ima i zlato sa Mediteranskih igrara, Bavio je i trenerskim poslom. Mlađi svakako više pamte večitog rivala našeg tima i predvodnika reprezentacije Mađarske Tibora Benedeka. Benedek je tri puta bio olimpiski prvak, a ima i zlatne medalje sa evropskij i svetskih šampionata. Nakon završetka karijere predvodio je kao selektor reprezentaciju Mađarske.

 

 

Nije ni rukomet prošao bez gubitaka, preminuo je Zlatko Portner. Nekada član jednog od vodećih jugoslovenskih kluova Metaloplastike. Igrao je i za španske, francuske i švajcarske klubove. Sa reprezentacijom je osjao zlato na Svetskom prvenstvu i bronzu na Olimpijadi.

 

 

Tužnim vestima završena je 2020. godine. Najbolji, najveći svih vremena, strelac mnogih golova koji i danas krase špice, čuvena „Božja ruka“,  jedini i neponovljivi „El Pibe de Oro“ otišao je u legendu. Preminuo je čuveni Dijego Armando Maradona. Karjeru je počeo u Argentinos juniorsima, a zatim nosio dresove Boke juniors, Barselone, Napolija i Sevilje. Sa Napolijem je osvojio dve titule prva Italije i jedan kup UEFA. Sa reprezentacijom Argentine odigrao je 91 utakmicu i postgao 34 gola. Igrao je na četiri Svetska prvenstva, a prvak Sveta postao je 1986. u Meksiku. Karijeru je završio u dresu Boke juniors. Blistavu karijeru „ukaljali“ su problemi koje je Maradona imao sa kokainskom zavisnošću, a zbog nedozvoljenih supstanci bio je i suspendovan. Kao trener prdvodio je timove iz Argentine, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Meksika. Za selektora Argentine imenovan je 2008. godine, a sa te pozicije otišao je dve godine kasnije nakon eliminacije reprezentacije Argentine u četvrfinalu Svetskog prvenstva u  Južnoj Africi.

 

 

Zavesu na 2020. spustila je smrt Milke Babović nekadašnje jugoslovenske reprezentativke u atletici, novinarke i sportske komentatorke. Za reprezentac 15 godina, a bila je rekorderka u više atletskih disciplina. Proglašavana je naboljom sportistknjom Jugoslavije. Bila je saradnik u novinama, jedan je od osnivača sportske redakcije, a kasnije i dugogodišnji urednik na zagrebačkoj televiziji. Ostaće upamćena i kao i uspešna komentatorka, zbog koje se mnogi prenosi umetničkog klizanja iz „crno-bele“ ere pamte i danas. U dva mandata bila je član Jugoslovenskog olimpijskog komiteta, a više godina i predsednik Sekcije sportskih novinara Hrvatske.

 

 

Nakon svih gubitaka, ostaje nada da će tekuća godina, obilovati pozitivnim tekstovima sa svih borilišta, da će se publika vratiti na tribine i da će sport ponovo povratiti pravi sjaj, kakav je pre samo godinu dana imao.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.